[Vers 1]
Iz majke sam izronio nevin i čist
Ipak, ne bih se baš složio da bejah prazan list
Jer Ljubav i Dobrota, s' kojim rađaju se svi
Su, od Oca Tvorca, deci večni Sreći pokloni
Ali svakim novim dahom, Sunca zrakom, noćnom tamom
Iskušavan sam stazom, popločanom suvim zlatom
Propagiranom masom, kako bih se udaljav'o
Od prirode dobre svoje, svega što je zdravo
Odrastao sam, rastao, pomalo umirao
Pod pritiskom težina, koje sam sam iskovao
U vrtlogu brzina, kojim sam saobraćao
Sa mnoštvom mašina, kojim sam se obraćao
Pa mnogo starog stvarnog usput postalo mi strano
A na stvarno strano, stalno, zato lagano sam spao
Nebo znakove je slalo, viđ'o sam ih kad bih pao
Na kratko obećav'o, sve dok nisam stao
Pred ogledalo. U sebi gadan prizor ugledao
Iskren osetio nemir što po svoje sam opasnost
Želim da ispravim svoje greške časno
Da shvate da shvatam da su najveće bogatsvo
Da se voljno vraćam trnovitom pravcu
Ka Svetlu, kroz maglu, koju nazvali smo: razum
Želim da veruju da nikad nije kasno
Za Čoveka da prepozna u sebi Božansko
[Refren]
Mislim da dovoljno sam inteligentan
Da znam gde je greška, pa su opravdanja smešna
Prošla dela, kompromisna rešenja
Preko toga svega, iz početka krećem, kako treba
Pružena ruka ka ostatku sveta
Spremna da poruka bude neshvaćena
Na jedan. Bezbroj puta biće ponovljena
Sa dobrom namerom, merom, verom u Čoveka
[Vers 2]
Novi dan ista pesma, iz početka iskušenja
Nova ili stara, svrha im se ne menja
Da popustiš, odstupiš, na kraju se predaš
Pod izgovorom da su jača, da je život težak
Da je priroda ljudska da svako sebe gleda
Kako za dete onda oba roditelja
Rade sve šta treba? Svi smo nečija deca
Ishod Reči i Dela. Nije bitno da li sveca
Slaviš. Više bitne nisu slike ni imena
Već Istina: LJubav. A ona je jedna
Ona nije požuda u oku konzumenta
Već vatra, Bogom data, u srcu Čoveka
Sva oružja svetska, uglačana, svetla
Ubojita, efikasna i dalekometna
Su nemoćna spram njega, jer je bitka dobijena
Iz početka, kad je vodi spremna glava svesna
[Refren]
Mislim da dovoljno sam inteligentan
Da znam gde je greška, pa su opravdanja smešna
Prošla dela, kompromisna rešenja
Preko toga svega, iz početka krećem, kako treba
Pružena ruka ka ostatku sveta
Spremna da poruka bude neshvaćena
Na jedan. Bezbroj puta biće ponovljena
Sa dobrom namerom, merom, verom u Čoveka
Iz majke sam izronio nevin i čist
Ipak, ne bih se baš složio da bejah prazan list
Jer Ljubav i Dobrota, s' kojim rađaju se svi
Su, od Oca Tvorca, deci večni Sreći pokloni
Ali svakim novim dahom, Sunca zrakom, noćnom tamom
Iskušavan sam stazom, popločanom suvim zlatom
Propagiranom masom, kako bih se udaljav'o
Od prirode dobre svoje, svega što je zdravo
Odrastao sam, rastao, pomalo umirao
Pod pritiskom težina, koje sam sam iskovao
U vrtlogu brzina, kojim sam saobraćao
Sa mnoštvom mašina, kojim sam se obraćao
Pa mnogo starog stvarnog usput postalo mi strano
A na stvarno strano, stalno, zato lagano sam spao
Nebo znakove je slalo, viđ'o sam ih kad bih pao
Na kratko obećav'o, sve dok nisam stao
Pred ogledalo. U sebi gadan prizor ugledao
Iskren osetio nemir što po svoje sam opasnost
Želim da ispravim svoje greške časno
Da shvate da shvatam da su najveće bogatsvo
Da se voljno vraćam trnovitom pravcu
Ka Svetlu, kroz maglu, koju nazvali smo: razum
Želim da veruju da nikad nije kasno
Za Čoveka da prepozna u sebi Božansko
[Refren]
Mislim da dovoljno sam inteligentan
Da znam gde je greška, pa su opravdanja smešna
Prošla dela, kompromisna rešenja
Preko toga svega, iz početka krećem, kako treba
Pružena ruka ka ostatku sveta
Spremna da poruka bude neshvaćena
Na jedan. Bezbroj puta biće ponovljena
Sa dobrom namerom, merom, verom u Čoveka
[Vers 2]
Novi dan ista pesma, iz početka iskušenja
Nova ili stara, svrha im se ne menja
Da popustiš, odstupiš, na kraju se predaš
Pod izgovorom da su jača, da je život težak
Da je priroda ljudska da svako sebe gleda
Kako za dete onda oba roditelja
Rade sve šta treba? Svi smo nečija deca
Ishod Reči i Dela. Nije bitno da li sveca
Slaviš. Više bitne nisu slike ni imena
Već Istina: LJubav. A ona je jedna
Ona nije požuda u oku konzumenta
Već vatra, Bogom data, u srcu Čoveka
Sva oružja svetska, uglačana, svetla
Ubojita, efikasna i dalekometna
Su nemoćna spram njega, jer je bitka dobijena
Iz početka, kad je vodi spremna glava svesna
[Refren]
Mislim da dovoljno sam inteligentan
Da znam gde je greška, pa su opravdanja smešna
Prošla dela, kompromisna rešenja
Preko toga svega, iz početka krećem, kako treba
Pružena ruka ka ostatku sveta
Spremna da poruka bude neshvaćena
Na jedan. Bezbroj puta biće ponovljena
Sa dobrom namerom, merom, verom u Čoveka
Bosko - Covek
Reviewed by Unknown
on
December 17, 2017
Rating: